Tridentski koncil (lat. Tridentinum), devetnaesti ekumenski koncil održan s prekidima u Trentu (lat. Tridentum) u Italiji 1545–65. Potreba za općim crkvenim saborom sazrijevala je već od kraja XIV. st. Mnogi crkveni pokreti (→ devotio moderna) zahtijevali su unutrašnju obnovu Crkve, pa je, nakon mnogih suprotstavljanja oko predmeta rasprava i mjesta održavanja, papa Pavao III. u prosincu 1545. svečano otvorio koncil. Održavao se u tri vremenska razdoblja (1545–47., 1551–52. i 1562–63) i jednom međurazdoblju (»Bolonjsko zasjedanje«, 1547–48), a glavne teme bile su: dogma o vrelima vjere (naglašavanje tradicije nasuprot Lutherovu nauku sola scriptura: samo Sveto pismo), istočni grijeh, opravdanje, sedam sakramenata i njihovo ustanovljenje od Isusa Krista, čašćenje svetaca i svetih slika i dr. Poduzeta je korjenita obnova crkvenih struktura (svakidašnje moljenje časoslova, Rimski katekizam, odredbe o školovanju svećenika, Indeks zabranjenih knjiga). Zaključke koncila potvrdio je papa Pio IV. u Tridentskoj vjeroispovijedi (professio fidei Tridentina). Tridentski koncil potaknuo je katoličku obnovu i za nekoliko stoljeća obilježio katoličko stajalište prema svijetu, društvu i drugim kršćanskim konfesijama (tzv. posttridentska Crkva).
